|
|
Nastavak popularnog prvog dijela dnevnika pod imenom "Dnevnik jednog Varošanina" koji je prekinut zbog "tehničkih" razloga.
Nogometni kantun
Odličan blog, posvećen najvažnijoj sporednoj stvari na svitu.
Sportnet
Najbolji sportski internet portal u Hrvatskoj
Blog.hr
Objavljeno
22. Derbi svih derbija
21. Od Božića do Velog Varoša
20. Oće li taj ZERP?
19. En ti tv pretplatu...!
18. Već smo prvaci svita
17. Sprdačina od kutka - Najčitanije!!!
16. Đir po Velon Varošu
15. Četri miljuna izbornika i Mrle
14. Ljudi moji, je li to moguće?!
13. Umisto naslova
12. Neću politiku u moju butigu
11. Kad kiša pada u Splitu
10. Krevet
9. Menadžer
8. Mate Guba
7. Koja je to kurbanjska srića!
6. Radni dan u Parku
5. Ljube, postolar i travarka
4. O najvažnijoj sporednoj stvari na svitu (2. dio)
3. O najvažnijoj sporednoj stvari na svitu (1. dio)
2. Vespa
1. Park
Do ovog momenta navratilo je:
website design
posjetitelja...
| siječanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Objavljeno 2.12.2007. u 23:55.
Upravo u ovon momentu kad počinjen pisat ovaj post na TV Dalmacija završila je jedna od najboljih sportskih emisija na Balkanu. S obziron da velik broj stanovništa ove regije prati tu emisiju i da je ona poprilično poznata među gledateljstvon, nisan ima namjeru spominjat njezino ime. No, kako svugdi ima cukuna koji ne znaju ni ko in glavu nosi (a kamoli kako se zove tamo nekakva sportska emisija), a s obziron da nekoliko takvih čita ovaj dnevnik, ipak ću spomenit ime te cijenjene emisije. Bili kutak! Da, Bili kutak. Vi cukuni se sad sigurno vatate za glavu i govorite: "Ajme, kako se nisan sitija!", a vi ostali se samo smješkate i čudite kako još postoje ljudi koji ne znaju o ćemu ja sad govorin/pišen.
Dakle, Bili kutak je kutak u kojen se u govori o balunu. Točnije, govori se o najpoznatijen svjetskon nogometnon klubu, Hajduku. U četrdesetak sadržajnih minuti, kroz program možemo pogledat sve golove i akcije iz zadnjeg Hajdukovog susreta. Šteta je šta Bijeli trenutno igraju tako loše da zapravo nema puno golova i akcija. Ali eto, kad nema golova, ima reklama, koje uredno popune dvadesetak minuta Bilog kutka, a to van je po emisije.
Nakon zgoditaka Rubila, Damjanovića i Pandže, pribacujemo se na izjave trenera i igrača nakon utakmice. Normalno da to nije ni približno slično ka u zapadnin (bogatin) klubovima koji imaju vlastite tv programe koji traju skoro 24 ure dnevno, i čiji program uredno poprati sve utakmice prve i druge momčadi, juniora... U Bilon kutku nema onih "pravih" konferencija za novinare ka u Barci ili Arsenalu, di trener sidi na jedno, a dvadesetak novinara na drugo misto, i onda lipo novinari postavljaju treneru jedno po jedno pitanje,a trener u miru odgovara. Ovde, kod "nas", trener sidne na neku bidnu katrigu, tri novinara mu nabiju mikrofon pod nos, i onda počinje analiza. Ako se pobjedilo (šta je rijetkost) onda je jedna priča:
- Igrali smo dobro. Igrači su se držali dogovora. Odlično smo stajali na terenu...
- Šta kažete na pogodak Damjanovića? Fenomenalno je pogodija sredinu branke.
- Pa čujte, Damjanović je pravi momak. On se strahovito trudi na treninzima. Puno trči i ide po sve balune koje nabijemo priko ograde. Drago mi je radi njega šta je postiga taj gol. To će mu sigurno podignit samopouzdanje u sljedećin utakmicama.
- Narednu utakmicu igrate u gostima protiv Cibalije. To je, ka šta je svima poznato, tradicionalno teško gostovanje za "bijele". Možemo li očekivat tri boda?
- Da, da, svakako... Mi smo Hajduk, i mi protiv svakoga idemo na pobjedu. Tako ćemo se postavit i u sljedećoj utakmici.
- Oće li bit kakvih promjena u odnosu na sastav iz prošle utakmice? Primjećen je vidljiv umor kod nekih igrača nakon dvadesetak minuti igre.
- Sigurno... Vidite, nama ovaj ritam subota-subota, teško pada. Takav raspored je poprilično iscrpljujuć. Sigurno ću prominit Rukavinu i Cernata i stavit Bartolovića i Andrića. Također ću izvadit Hrgovića i Damjanovića koji su prije misec dana imali reprezentativne nastupe. A šta se tiče Tudora, njega ću isto odmorit jer se žalija na laganu ozljedu palca na livoj ruci.
S obziron da su češći porazi (i remiji) od pobjeda, onda uvik gledamo ovakvu priču:
- Nakon još jedne razočaravajuće utakmice, razmišljate li o ostavci?
- Iako mi je ovo tek prva utakmica za kormilon Hajduka, hrabro ću odgovorit. Ne razmišljan o ostavci. Mi idemo dalje i ne predajemo se. Ja čvrsto virujen u ovu ekipu, i vidin da se u njoj krije neviđen talent i potencijal. Uostalon porazi su sastavni dio sporta.
Nakon toga na red dolaze igrači. Mirko Hrgović:
- Kapetane, ovaj put niste imali dovoljno sriće za pobjedu..
- Ovaj je, je... Pa, ovaj, mi smo se borili... i, ovaj, njima je sudac malo pomaga, ovaj... kad me onaj povuka za dres, ovaj, nije svira penal, ali, ovaj, nije samo tu ukra, ovaj, ovaj ili onaj, ne, ne ovaj.......
- Hvala kapetane, a evo sa nama je i strijelac jedinog pogotka za Hajduk u prošloj utakmici, Sablić (na televiziji se vidi kako se kamera miče i u daljini pokazuje Sablića kojemu je frizura još mokra od tuširanja). Gorane, reci nan nešto o utakmici.
- A šta ću govorit? - došaptava se igrač sa voditeljen.
- Ma pljuni dvi rečenice. Reci kako niste imali sriće... - šapće nervozno voditelj (inače voditelj ima dvista kila i drobinu sa kojon zakrči cili hodnik di izlaze igrači, pa mu onda nijedan igrač ne može uteć).
- A, da. Pa nismo imali sriće, ali život ide dalje. Moramo se izvuć iz rupe u koju smo upali i ja virujen da ćemo već u sljedećoj utakmici dat svoj maksimum i iskupit se za ovu lošu igru, a virujen ako damo svoj maksimum da nema straja...
Kad prođu sva ta zanimljiva pitanja (i još zanimljiviji odgovori), slidi kratka stanka i počinje još jedan blok reklama. Nakon propagandnih poruka, dolazi najgledaniji dio emisije, tj. stručni komentar velikog trenera Stanka Poklepovića - Špace. Kad Hajduk pobjedi onda ovako počinje stručna analiza:
- A Špaco, moramo počet sa tradicionalnin pozdravon: lipo je bit Hajdukovac.
(Naravno, ako se izgubilo, onda se ovaj detalj ne spominje.)
- Je, je, slažen se s vama i virujen da će nan u narednoj budućnosti bit još draže šta smo Hajdukovci jer smatran da je prid ovon momčadi svitla budućnost.
Ovo je, sićan se, govorija kad je doša Krešić doša za trenera. Sljedeće tri utakmice smo izgubili. Toliko o budućnosti...
- Onda Špaco, dobro smo igrali.
- Jesmo, rekao bih, taktički besprijekorno....
I tako drobe njih dvojica pet minuti i kad završe, opet se pribacujemo na reklame, ali kratko, samo tri minute, jer slijedi najnapetiji dio - nagradna igra.
Pekara Babić već nekoliko godina vjernin gledateljima, koji zovu na automat i odgovaraju na debilna pitanja, dodjeljuje škartoc u kojen se nalazu tri krafne, kvarat kruva, i dvi zdrobljene krempite.
- Evo sa nama je ovde cila familija - počinje voditelj, kraj kojeg stoji otac sa obrijanon glavon, očalama za sunce, i dvoje, troje dičurlije. - čiji je najmlađi član, Ante, dobija ovu lipu nagradu. Njegov otac je vjerojatno veoma ponosan i on sigurno vodi svoju dicu na utakmice, je li tako?
- Naravno. Svaku utakmicu smo na Poljudu. U zadnjih pet godina nismo propustili nijednu.
- Tako je. A ti, Ante, za koga navijaš?
- Zla Ajdluka... - čuje se neki zvuk, jer maloga se ne vidi, s obziron da se valja po podu.
- Bravo Ante. Evo ti ovaj škartoc. Ti ćeš sto posto izist sve šta je unutra, jel tako?
- ........
- A je li voliš kolače?
- Voljin...
- Eto, toliko za danas, poštovani gledatelji. Do sljedećeg puta, zdravi i veseli bili.
Također, do sljedećeg posta, zdravi i veseli bili.