Park

nedjelja, 27.01.2008.

Objavljeno na staron blogu 5.10.2007. u 14:24

Radnja ovog dnevnika počinje u Parku…
I da odma pojasnim, to nije park ka šta bi svaki normalni čovik pomislija. To nije park sa cvićen, grmljen, stablima, lipin zelenim klupicama, golubima, starin penzionerskim sviton koji sidi i čita novine, klošarima koji pišaju iza svakog kantuna, kurbama koje se tu motaju u kasnim večernjim satima… Ne, to je Park sa velikin slovon. Zašto se zove Park? Zato šta ga mi tako zovemo i zbog toga jer je lipši od najlipšeg parka na baloti zemaljskoj. To je malo igralište za balun sa umjetnom travom (da, da, sa pravon umjetnom travon…), veličine, negdi od oka, 11x9 metara. Idealno je za igrat 3 na 3 na male branke koje su i postavljene za tu svrhu. Teren je ograđen mrižon visine do tri-četiri metra sa svih strana. Na ton „sportskom objektu“ ekipa svakodnevno igra balun. Kad kažen ekipa onda se ta rič odnosi svit od 5 do 105 godina. Dobro, lažen kad kažen do 105 godina ali ima ljudi koji su uvatili pet banki i ja ih još vidin u Parku di se mlate sa dvadeset-trideset godina mlađin osobama. S obzirom da puno ljudi tu dođe igrat balun ima i svita koji oće pogledat te legendarne dvoboje pa su u tu svrhu postavljene i klupe (bolje rečeno puntižele odnosno obične daske dužine 3-4 metara)i to na dvi strane igrališta. Jedna strana se koristi dok na drugoj to baš nije moguće jer se klupe nalaze na zidu koji je visok najmanje metar ipo. I di će se sad stariji čovik penjat po zidu ka majmun pa da još padne i polomi koju kost. Još usput mora pritrčat cili teren na kojen se upravo u tom momentu lomi utakmica jer je rezultat 5:5 a igra se iz šest. I sad ako neko oće prić na drugu stranu jer na ovoj „vamo“ ne može uvatit misto, onda triba prikidat utakmicu, a kako su igrači poprilično nervozni vjerojatno bi ubili i vlastitu mater da in sad prikine utakmicu. Pametan čovik neće riskirat život za ništa pa će se zato gužvat na klupi sa publikon ili će, ako ne uspije uvatit misto, čekat kad će nekome gledatelju dodijat balun i kad će ovaj otić doma i oslobit mu bokun mista.
Također ne smin zaboravit najbitniju stvar, odnosno ne stvar, nego biljku. Ta biljka se zove bor koji se nalazi na sredini igrališta. Dobro ste pročitali, točno na sredini. Bor je star ka Dioklecijanova palača mada ima svjedoka koji se kunu da je stariji i od Salone, ali ko će sad svemu virovat. Također tu se nalazi još jedan bor koji bi ovome prvome po godinama moga bit pradida, ali on se nalazi u kantunu Parka pa toliko ne smeta prilikon igre. Ima svita koji govori da bi tribalo posić stablo u sredini jer smeta kad se igra. Iz samo jednog razloga se slažen sa tin, a to je da kad dođe neki novi igrač na terenu koji ovde nikad nije igra u momentu kad oće pucat na praznu branku, šut mu blokira ogromna borovina, pa onda bidan čovik ispali na nerve (da se blago izrazin da). Dobra je stvar šta oba dva stabla nemaju ni jednu granu do dva ipo metra visine. Unatoč tome znalo se događat da bi se neki iskusni igrači (da ne kažen iskusni tukci) zalete u borovinu, pa razbiju glavu u kojoj na svu sriću ionaku nema ništa jer da ima ne bi bilo ranjenih koji tu kradu bogu dane već desetak godina i znaju napamet svaki milimetar Parka. Obzirom da mi nije cilj napad bidnu borovinu tija bi napomenit nan ona daje ladovinu kad su litnje žege, daje nan i dovoljno sunca kad su ladne zime i kad bura dere. Čak nas i ponekad zna zaštit od kiše ali samo kad je slaba kiša i to samo gledatelje jer ima više grana iznad klupa nego poviše terena. Ta dva stabla su spomenici Parka.

Legendarni bor u sredini Parka. U pozadini klupe koje nisu u upotrebi.

Dakle, sad kad san uspija u kratkin crtama objasnit izgled Parka, želin napomenit, kako Park nije isključivo namijenjen za nogomet nego i za košarku, rukomet, pa čak ponekad i za tenis. Jedan put se igra i vaterpolo i to bez vode, ali ne pitajte kako, ni ja ne znan. Stanovnici tog Parka natjecali su se i u streljaštvu, odnosno gađali su balunom prazne boce na zidu. Dica bi se igrala sa sličicama i stariji bi bacili liti najčešće na briškulu i trešetu. Na trijumf ne bi igrali jer pravila te poznate kartaške igre nisu baš usvojena. Ali najčešći „sport“ kojim se mi svi bavimo je priča, razgovor, u našem slučaju uvik neko svađanje, deranje, vikanje, karanje, urlanje, provociranje itd. Svađa se o svemu, o curama, filmovima, muzici, kompjuterima, pederima, purgerima, košarci, kladionici, ali najviše o balunu. Balun je sveta stvar na dnevnom repertoaru, Nikad ne prođe dan a da se bar jedanput ne spomene odnosno ne ispljuca Hajduk koji „ne valja ništa, jer da valja ne bi bija na -11 bodova od Dinama i ne bi valjda ispada od tamo neke gubave Sampdorije koja Europe nije vidila“. Priča se i o Torcidi i BBB pa uvik se nađe ljudi kojima je draže gadit Torcidu i hvalit organizirane Boyse. Oni vole i Dinamo više od Hajduka, pa opet uvik ih vidin na sjeveroistoku Poljuda di žestoko navijaju i beštimaju sve po spisku sucima koje je Mamić delegira. Nažalost, onaj koji ne živi u Velom Varošu ili baren u Splitu ne može razumit ovaj ludi mentalitet. Vjerojatno i oni sami ne razume koji in je vrag u glavi pa da uvik (ali baš uvik) gade svoje a hvale tuđe.
Znači, radnja počinje u Parku, ali o tome u sljedećim danima, tjednima, misecima…

| Komentari (0) | Print | # |

<< Arhiva >>

	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Opis bloga

Linkovi

nedjelja, 27.01.2008.

Park