|
|
Nastavak popularnog prvog dijela dnevnika pod imenom "Dnevnik jednog Varošanina" koji je prekinut zbog "tehničkih" razloga.
Nogometni kantun
Odličan blog, posvećen najvažnijoj sporednoj stvari na svitu.
Sportnet
Najbolji sportski internet portal u Hrvatskoj
Blog.hr
Objavljeno
22. Derbi svih derbija
21. Od Božića do Velog Varoša
20. Oće li taj ZERP?
19. En ti tv pretplatu...!
18. Već smo prvaci svita
17. Sprdačina od kutka - Najčitanije!!!
16. Đir po Velon Varošu
15. Četri miljuna izbornika i Mrle
14. Ljudi moji, je li to moguće?!
13. Umisto naslova
12. Neću politiku u moju butigu
11. Kad kiša pada u Splitu
10. Krevet
9. Menadžer
8. Mate Guba
7. Koja je to kurbanjska srića!
6. Radni dan u Parku
5. Ljube, postolar i travarka
4. O najvažnijoj sporednoj stvari na svitu (2. dio)
3. O najvažnijoj sporednoj stvari na svitu (1. dio)
2. Vespa
1. Park
Do ovog momenta navratilo je:
website design
posjetitelja...
| siječanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Objavljeno 22.11.2007. u 12:28.
Iskreno rečeno, mislija san ovaj post napisat još sinoć. Ali sinoć, bija san prevruć, sritan nakon pobjede, da nije postojala mrvica šanse da ću šta pametno, objektivno (koliko mogu objektivno) napisat. Sinoć san bija toliko euforičan da san nas već vidija ka prvake Europe, svita, svemira...
Nada san se da ću bit ladnije glave ujutro, kad se probudin (diga san se ima pet minuti), jer, ka šta svi znamo, jutro je pametnije od večeri. Nisan skoro ništa "pametniji" i "ladniji" nego sinoć ali ipak moran napisat ono šta mislin i (valjda) znan o sinoćnjoj utakmici. Proć će najmanje tjedan dana dok se totalno razbistrin, ali nema potribe da toliko dugo pati moj dnevnik....
U startu, bit ću totalno iskren u pogledu mojih očekivanja kako ćemo ostat sa bahatin otočanima. Neću se sad pravit generalon poslin bitke. Virujte mi da bi ovo isto napisa da smo izgubili ili ostali neriješeno. Samo šta bi puno više (vrlo vjerojatno) ogadija suđenje, koje jučer nije bilo na nivou.
Dakle, nakon šta smo ih satrali u Zagrebu, govorija san godinu dana kako ćemo ih razbit i u Londonu. Ne zato šta san mislija da smo mi neka nogometna sila (šta sad jesmo), nego zato šta san vidija da Englezi ne valjaju. Unatoč tome opet nisan očekiva da se Englezi neće plasirat, jer to je takva "velika" nacija, da oni jednostavno moraju ić na Euro. Bar su me njihove (ali i izjave ostalih svjetskih stručnjaka, pa i nekih naših) izjave u to uvjerile.
U subotu, kad smo izgubili od Makedonaca, nisan bija uopće razočaran rezultaton i igron, jer nisu postojali nikakvi uvjeti za utakmicu. Teren je bija očajan. Bija san ljut šta smo mi morali igrat na onakvoj kaljuži, blatu, i bija san poprilično ljut na UEFA-u jer je ista forsirala da se utakmica odigra kad je planirano. Npr. nije forsirala Srbe da odigraju utakmicu sa Azerbajdžanon, koji su je lipo i odgodili. Ali dobro, znan da mi imamo nikakav utjecaj na UEFA-u, bez obzira šta Marković govorija.
Danas (četvrtak ujutro), kad gledan iz ove perspektive, pet dana od subote, zaključija san da se ono sinoć vjerojatno (da ne napišen definitivno) ne bi dogodilo da nismo izgubili u Makedoniji i da Rusi nisu izgubili u Izraelu. Zašto? Prvi i glavni razlog je taj šta su naši bili toliko motivirani da se iskupe za poraz. Sićan se Bilićeve izjave poslin subotnjeg poraza kad se prid tv kamerama nastoja suzdržat da ne pukne od ljutnje i frustracije. Ipak je puka i reka da jedva čeka utakmicu na Wembleyu. Jedva je čeka da naši igrači pokažu šta znaju. Drugi i ne manje bitan razlog je taj šta su Englezima ostale neke šanse da ispadnu. Zbog toga su bili toliko priplašeni (pogotovo u obrani). Bez obzira šta su nas uvjeravali da su bolji od nas, to na terenu ni u jednon momentu nisu pokazali. Svaki put kad bi naši došli na četrdeset metara od gola, zavladala bi panika u njihovoj obrani. Uostalon svi ste vidili akciju za naš drugi gol. Pet engleskih branića protiv Eduarda i Olića. Tri igrača gledala su Eduardo dok i je lomija onin dodavanjen, a Ivica je samo dovršija fenomenalnu akciju.
A sad, neka se vratin na početak utakmice. Nekoliko sati uoči utakmice, iskreno rečeno, nisan se nada da ćemo ih pobjedit iz čistog ekonomskog razloga koji je govorija da će Engleska (ali i UEFA) izgubit najmanje milijardu funti ako gordi albion ne ode na Alpe. S obziron da se UEFA već dokazala ka organizacija kojoj je najvažnije da napuni kesu. Zna san da će naši pružit fenomenalnu predstavu, ali ovakvu stvarno nisan očekiva.
Sama taktika naše momčadi bila je nevjerojatno postavljena. Bilić je zna da će Engezi svojin dubokin i užasno dosadnin dugin, visokin balunima ić na onog košarkaša Croucha. Izbornik je zna da se njihov napad jednostavno može zaustavit ako se ne dozvoli da Crouch spusti balun Gerrardu ili Lampardu. Crouch je u nekoliko navrata čak i uspija spustit balun na vrh šesnajsterca ali taj potez nije ima efekta jer naša "prednja" obrana (N. Kovač, Modrić, Srna i Kranjčar) jednostavno čistila te škovace. Nakon šta bi uzeli balun, jednostavno bi krenija kontra-napad. Balun je iša na (za Engleze) prebrze Srnu, Eduarda i (pogotovo) Olića, koji su pravili takav nered na njihovoj polovici. Drugi gol, šta san već spomenija, pravi je primjer. Također slična se akcija dogodila kad je Olićev čuvar, na dodavanje Modrića, pogodija vlastitu spojnicu. Bilo je tu još nekoliko situacija koje sad nema potribe spominjat, ali zato postoje tri bitne stvari koje moran napomenit.
Prva stvar su Bilićeve izmjene. Fenomenalno je pogodija koga triba zaminit, odnosno koga triba uvest u igru. Kod rezultata 2:2, izvadija je Eduarda. Moran priznat da san bija iznenađen. Pa di ćeš njega vadit? Nikad ne znaš kad će bljesnit. Poslin je izvadija i Kranjčara, uša je Pranjić. To me pogotovo iznenadilo. Znan da je Pranjić solidan igrač, ali opet san mislija da nije on kalibar za tako velike utakmice. Normalno da san u oba dva slučaja bija totalno u krivu. Pranjić je asistira Petriću, koji je savršeno pogodija drugi kantun sa dvadeset metara.
Druga stvar, odnosno čovik, je Ivica Olić. I ja san spada u onu većinu koja ga je nemilice gadila i napadala. Bilić je ima neizmjerno povjerenje u njega i hrabrost da ga konstantno stavlja u ekipu. Na kraju je i reka da bi svi oni koji ga ubuduće budu napadali tribali završit u pritvor. I to je istina, čovika smo dosta gadili, vrime je da ga malo i pohvalimo. Činjenica je da Olić ima pamet osušenog kaktusa, istina je da puno puta trči ka muva bez glave. Ali također je istina da taj isti Olić ton iston trkon, velikon brzinon i požrtvovnosti kompenzira sve svoje nedostatke. Od sada pa i ubuduće, za mene je Olić klasa ipo. Pa čovik ipak igra u Bundesligi i to u jednon od najjačih klubova Njemačke.
Treća stvar, koju san mora spomenit, su navijači. Mi definitivno imamo najbolje navijače na svitu. Ma koji Grci, Turci, Srbi, Bosanci.... Njihove "paklene" atmosfere su ništa prema našima, jer mi još nemamo ni jedan poraz na domaćin stadionima u službenin utakmicama. A to je, po meni, više nego dovoljan pokazatelj.
I za kraj, moran komentirat svakog igrača:
Pletikosa - siguran, neke teške balune savršeno je vata/boksa. Kod dva gola nije moga ništa.
Ćorluka - fenomenalan, neprelazan. Njega i bolji igrači ne bi prišli, a da ne govorin engleski. Dobro je reka Vučević da pari da ima 500 utakmica u nogama. Za ovu poziciju smo mirni bar deset godina. (pozdrav Liji!)
Šimić - siguran, bez kikseva.
Šimunić - malo je zapliva u nekin situacijama, ali on je takav igrač. Pravi tehničar. Milijardu puta je svojin balunima (koje nije napamet nabija) pokrenija kontre.
R. Kovač - Kad bi igra u Borussiji kako igra za reprezentaciju, bija bi najbolji stoper Bundeslige.
Srna - odličan i u obrani i u napadu.
N. Kovač - kad je bilo najpotribnije bija je pravi vođa na terenu. Odradija najteži dio posla. Prisika mali milijun baluna.
Modrić - koliko je bija loš u prvon poluvrimenu toliko je bija nezaustavljiv u drugon.
Kranjčar - prvo poluvrime nezaboravno. Zabija golčinu za pamćenje.
Olić - Pritrča je kilometre. Ostavija je ne srce, nego i bubrige, jetru, rebra na terenu. Igrač utakmice.Ovo mu je možda i najbolja utakmica za "kockasti" dres, ako zanemarimo onih dvadeset minuti protiv Talijana na svjetskon 2002.
Eduardo - dugo ga nema, pa onda eksplodira. Klasa za sebe.
Petrić - igračina ipo - golčina ipo.
Pranjić - dokaza da je kalibar za velike utakmice.
Rakitić - nije ima šta pokazat, ali mora je stiskat Carsona (vratara), jer je ovaj u više navrata izlazija na četrdeset metara od gola i u miru nabija balun.
Bilić - Vrhunski vodija momčad, napravija je prave izmjene u pravo vrime. Najzaslužniji za pobjedu. Jednostavno legenda! Čovik bi triba bit predsjednik države, jer je pravi primjer kako se poštenin radon dolazi do uspjeha.
Sudac (ime i prezime nebitno) - definitivno najgori akter na terenu jer je onakvin idiotskin penalon vratija Engleze u život.
Toliko od mene, nadan se da vas nisan razočara sa svojon subjektivnošću.
Idemo na Alpe!!